Viktor Orbán je izgubio. Otkako je 2010. godine došao na vlast, Orbán je radio na uklanjanju sustava provjera i ravnoteža, vodio kulturni i pravni rat protiv civilnog društva, oslabio pravosuđe, prisilio mnoge suce na umirovljenje, popunio birokraciju lojalistima i postupno preuzeo gotovo sve neovisne institucije. Njegova stranka Fidesz kontrolira većinu sveučilišta, državnu upravu, visoke sudove i gotovo sve novine i medije. Pod Orbánovom vlašću Mađarska je dramatično pala na ljestvicama slobode medija i postala najkorumpiranija država u EU-u. Podršku koju je dobio od JD Vancea i Donalda Trumpa pokazuju koliko važnu ulogu Orbán igra za određene krugove MAGA pokreta, kao i, šire, u krajnje desnoj populističkoj politici diljem svijeta. Kroz godine svoje vladavine intenzivirao je povezivanje s američkom i globalnom desnicom.

Stručnjaci kažu, a mi ćemo im vjerovati, da po obimu, znanstveni radovi u kojima se pisca Franza Kafku proučava premašuju sam njegov opus za milijun ili čak više milijuna puta. To ne mora nužno biti čudno, budući da je Kafka umro relativno mlad, uglavnom neostvaren kao pisac i poprilično nepoznat, te da je za sobom ostavio djelo zapravo neveliko obimom, a kojim su dominirala pisma, dnevničke bilješke, ponešto kratkih priča, te relativno malo novela i romana po kojima je kasnije postao poznat. S druge strane, Franza Kafku se zbog njegovog kasnijeg utjecaja na književnost 20. stoljeća, ali i zbog njegovih „predviđanja” daljnjeg tijeka povijesti, intenzivno proučava sve od srednjoškolskog doba nadalje. Za to ponajprije treba zahvaliti njegovom prijatelju i „promoteru” Maxu Brodu ...

Noseći protagonisti iz opusa finskog režisera Akija Kaurismäkija bore se za finansijsku i emotivnu sigurnost i stabilnost, za postojanje koje ih neće svesti na još jedan primer nesuvisle bede i propratnih mizerabilija. Kaurismäki ne prikriva sopstvenu odanost i privrženost likovima izopštenika, pripadnika radničke klase, koja prodaje svoj rad u prekarnim uslovima. Scene i prizore te prekarnosti on varira iz filma u film. Najuspeliji trenuci njegove filmografije su upravo oni u kojima zaranja kameru duboko u način života, svakodnevne rituale i manire ovih prezrenih marginalaca, proletera, nesuđenih revolucionara. Otud i potiče njegova „Proleterska trilogija“, s kraja osamdesetih i početka devedesetih godina prošlog veka, kada biva ustanovljen neoliberalni poredak eksploatacije, u kome još i danas živimo.