"Bez obzira što učenici ni ne znaju za drugačiji Zabok od ovakvog kakav je danas – betoniziran, s obiljem trgovačkih centara, lošom infrastrukturom i parkirališnim bespućima – oni intuitivno osjećaju da nije ugodno živjeti na takvom mjestu. Iako ne znaju objasniti zašto, na pitanje bi li ovdje živjeli, mnogi kažu da ne bi jer im se jednostavno – ne sviđa. A sviđanje je stvar estetike. Estetika je bitna u svakom segmentu našeg života, estetski lijepo je ono što je skladno, a sklad znači ravnotežu. Ravnoteža je ključ života i suživota, a Zabok je grad kojem je estetika rekla laku noć", govori u intervju za Lupigu dr. sc. Ljubica Anđelković Džambić, profesorica u zabočkoj gimnaziji. Ona progovara o sadašnjem Zaboku kao prostoru proturječja, u kojem se autentičnost postupno povlači pred logikom profita, a javni interes pred privatnim.

GOSPIĆKI SLUČAJ: „Javnost možda uopće ne bi znala za ovaj slučaj da se nije uključio Europol“

IN MEMORIAM VEDRANI RUDAN: Žena kakvu ovaj svijet više neće vidjeti

SLUČAJ ZA ŠIRI DRUŠTVENI KOMPLEKS: Supetar, Slayerova majica i batine za Dan pobjede







































