Šetnja nas je potaknula da postavimo jedno jednostavno pitanje: mora li razvoj grada nužno značiti uništavanje svega što mu daje karakter? Identitet kvartova poput Stare Peščenice gotovo nepovratno nestaje. Sterilne "lego kockice" zamjenjuju stare radničke kuće. Tkivo grada nestaje – čitav jedan sloj je uništen. Ono što danas vidimo su ostaci ostataka ovog kvarta, a i oni će uskoro nestati. Još uvijek se mogu pronaći iza ograda obraslih vinovom lozom i ružama. U pitanju nisu samo ambijent i estetika, nego i klasni aspekti i priuštivost. Ne nestaje samo arhitektura, nego i društveni sloj koji je kvart izgradio. Radničku klasu istiskuju „neki novi Smogovci“ koji, privučeni blizinom centra grada, kupuju luksuzne stanove u novogradnjama čijim je investitorima glavna ambicija maksimalno iskoristiti građevinsku parcelu. 

„Dede“, šapne glasno dječak, „kako vrag izgleda?“ „Ko i čovik“, otpovrne mu starac. Citat je ovo kojim novi roman Damira Karakaša, „Sunčanik“ ne započinje, ali sadržava sukus priče. Ponirući ponovno u šumu koja je i u ovom djelu prostorno ishodište, Karakaš u minimalističkom tekstu (radi se o kratkom romanu od jedva 120 stranica) pred čitatelja postavlja samo dva protagonista, djeda i unuka, u putovanju kroz prevrtljivu prirodu. U „Sunčaniku“ ishodište jednostavne fabule jest potraga, i to ona mitološkog, religioznog pa i filozofskog predznaka: unuk i djed otisnuli su se u potragu za vragom. Razlozi njihove potrage nisu definirani, kao što niti samo putovanje ne rezultira susretom – u toj nedovršenosti i svojevrsnoj nedorečenosti kraja upravo i leži ideja potrage za entitetom kao što je vrag.

Prošlo, 20. stoljeće možemo proglasiti za stoljeće filma. Iako sam izum datira od kraja prethodnog, 19. stoljeća, film se tek u prošlom stoljeću razvio u dominantnu granu umjetnosti koja je uvijek imala dovoljno poklonika da se može razvijati skupa i usporedo s pratećim tehnološkim napretkom. Ovo naše, 21. stoljeće, donijelo je takav tehnološki napredak koji je vrlo teško pratiti, pa se navike konzumacije sve dostupnijeg sadržaja sve rapidnije mijenjaju. To film potiskuje ka mjestu gdje se sve druge umjetnosti već od nekad nalaze, dakle ka margini kojoj gravitiraju samo strastveni poklonici i elitisti. Incidentalno, isto to 20. stoljeće možemo također opisati i kao jedno od onih rijetkih stoljeća u kojem kineska civilizacija nije igrala glavnu ili makar vrlo važnu ulogu.