Svjedoci smo kako su posljednjih godina ulice hrvatskih gradova sve zatrpanije ustaškim i nacističkim grafitima. Ušato slovo U koje simbolizira zločinački režim većina građana više ni ne primjećuje, a često pored njega nađe se i nacistička svastika, kao što se nedavno dogodilo na zagrebačkoj Trešnjevci na Spomeniku palim borcima u Adžijinoj ulici. Tako da ako je netko sumnjao kako je slovo U samo izraz nekog domoljublja, a ne u Drugom svjetskom ratu poražene ideologije, čisto da stvari budu jasne. U tom smislu mali je, ali značajan, korak informacija koju je s nama podijelio Lupigin čitatelj iz Samobora, a koja pokazuje kako komunalne službe mogu raditi svoj posao i kako se stvari mogu riješiti ukoliko za to postoji volja. Naime, radi se o uklanjanju ustaških i nacističkih simbola s javne površine. 

Veličanstvena ruševina na Petrovoj gori nas, uprkos svemu, podsjeća na jednu neprijatnu istorijsku činjenicu: ono što trenutno postoji oko nas nije nužno i jedino što je moguće. Ako su Srbi i Hrvati jednom mogli zajedno ustati protiv fašizma, te u neuporedivo težim okolnostima zamisliti i izgraditi društvo izvan logike profita i tržišta, onda ni sadašnje stanje stvari nije nikakva datost. U Ivanovićevom filmu ta jednostavna istina postaje jezgro umjetničkog otpora. Umjesto da nam ponudi gotov sud o Jugoslaviji, socijalizmu ili tranziciji, on nas vraća jednom objektu koji odbija da postane istorijska fusnota. Film usvaja dostojanstveno ćutanje svog predmeta promišljanja kao sopstveni centralni estetski postupak, dopuštajući spomeniku da govori isključivo svojom jezivom simfonijom.

Jeste da je tradicionalno prebrojavanje sekundi stajaćih ovacija u Veneciji odavno izgubilo smisao i da filmofilima ništa ne znači, ali u ovom slučaju rekordnih 25 minuta ipak nešto govori. „NAZA“ je probudila snažne reakcije i pre početka festivala, čim je objavljeno da se u selekciji, uz 20 igranih filmova, našao i taj jedan-jedini dokumentarac. I to, ni manje ni više, stvaran pod režiserskom palicom autora Oskarom nagrađenog „No Other Land“. Dokumentarac donosi potresna svedočenja bivših i sadašnjih pripadnika izraelskog vojnog i obaveštajnog sistema o operacijama u Gazi. Naslov potiče od akronima koji označava „kolateralnu štetu“ i koji se koristi pri kalkulaciji u taktičkim pripremama, a naposletku i u analizi uspeha  operacija. Predstavlja procenjeni ili tačan broj civila za koje se očekuje ili zna da će poginuti tokom vazdušnog napada.