Za naprednjački režim je karakteristična i nestručnost, dugogodišnja negativna selekcija u kojoj su isključivo šalabajzeri isplivali na površinu. Recimo, nijedan ozbiljan diktator na čelo elektroenergetskog sistema ne bi postavio vlasnika pečenjare, a u Srbiji to nije incident nego pravilo. Diplomirani pečenjolog je državi napravio štetu od nekoliko stotina miliona evra, ali to su odavno prekrili „ruzmarin, snjegovi i šaš“. Ako su na početku režimski mediji i imali nekakav dodir sa stvarnošću, poslednjih godina su odlutali u potpunu imaginaciju. Ako su nekada neki radili stvari u rukavicama, sada su svi postali tabloidi tipa Informer: bezmalo ničeg drugoga nema osim laži, poluistina, manipulacije, mržnje, nepravde, besa i buke. Svake godine sve gore i gore. Predizborna kampanja se usijava, a jedna drugu ogoljena laž prestiže.

„Islamofobija je u Češkoj norma“, kaže u razgovoru za Lupigu Bronislav Ostřanský, češki islamolog i arabist, viši znanstveni suradnik na Institutu za orijentalne studije Češke akademije znanosti. Ostřanský odmah nastavlja: „Često se govori da je društvo podijeljeno i posvađano, a ja nekad pola u šali, pola ozbiljno kažem da u Češkoj postoje tri teme oko kojih se svi slažu: Muslimani, Romi i hokej “. Paradoks da je tako snažan antiislamski sentiment nastao u zemlji sa zanemarivom muslimanskom populacijom Lupigina sugovornica, Zora Hesová s Karlova sveučilišta u Pragu objašnjava negativnim stereotipima koji su se proširili s margina društva pod utjecajem bivših čehoslovačkih izgnanika, te mobilizacijom antiislamskih aktivista tokom tzv. izbjegličke krize. Podsjeća, međutim, i na značajnu ulogu političkih elita.

Što znamo o nacističkim i fašističkim državama u povijesti Europe? O Njemačkoj puno, budući da povijesno-dokumentarni tv kanali polovicu svog programa popunjavaju s Hitlerom i nacistima. O Italiji nešto manje, ali ipak dosta. O Španjolskoj još manje, iako ponešto, budući da je režim Francisca Franca zbog svoje formalne neutralnosti preživio Drugi svjetski rat. O Portugalu i Salazaru koji su se također kretali autoritarnom linijom već ne znamo puno jer su bili izvan glavnog europskog ratnog fokusa, uglavnom zauzeti svojim kolonijalnim ratovima u Africi. O kratkoročnim satelitskim tvorevinama koje su postojale još i manje, možda uz izuzetak Rumunjske zbog preokupacije režisera Radua Judea da prekopava po grešnoj prošlosti svoje zemlje, te NDH koja je ipak dio naše kolektivne regionalne povijesti, ali koja ovdje nije tema.