U 100. godini života umro je Raif Dizdarević, jedan od posljednjih velikih svjedoka i sudionika epohe koja je obilježila drugu polovicu 20. stoljeća. Bio je partizan, diplomat, predsjednik Predsjedništva SFRJ, čovjek koji je desetljećima sudjelovao u donošenju najvažnijih odluka svoje zemlje i jednog svijeta koji se danas čini gotovo nestalim. Potjecao je iz velike antifašističke obitelji. "Svih nas sedam braće učestvovalo u NOB-u, što je svakako rijetkost kad je riječ o broju i porijeklu. A kad se tome doda da su četvorica starije braće prije rata aktivno djelovali u antifašističkom pokretu i bili članovi KPJ ili SKOJ-a, onda bi se moglo reći da je to skoro jedinstven primjer. Od nas sedam četvorica su bili prvoborci – Zijo, Rešad, Nijaz, Nusret, a, nažalost, trojica su izgubili živote – Zijo, Nusret i Hasan", kazivao je svoju obiteljsku priču.

- Dobar dan, je li ovo kolumna Borisa Dežulovića na portalu N1? - Jest, dobar dan, izvolite? - Ja sam, Dežuloviću. Predsjednik Vlade. Andrej Plenković. - Opet vi!? Kojim dobrom ovaj put? - Došao sam oštro prosvjedovati zbog vaše posljednje kolumne. - Gospodine Plenkoviću, ako ste imali nešto reći, mogli ste u toj kolumni. Umjesto toga, pobjegli ste iz nje glavom bez obzira. - Ne, ne mislim na tu kolumnu, nego na ovu. - Ovu sad?! - Da. - Protestirate zbog ove kolumne, a još ne znate ni o čemu je u njoj riječ? - O, naravno da znam, jasno je iz naslova. "Kontaminirana Hrvatska". Molim vas. - Što je po vama sporno u ovoj kolumni? - Sporno je što pišete o, citiram, "kontaminiranoj zemlji" i "HDZ-ovom toksičnim uvozu iz Slovenije", koji će "trovati i već sada truje cijele generacije Hrvata".

Kao što se u ratnom kaosu često ne možemo sjetiti svih bitaka, opsada i epizoda, tako ne možemo ni opjevati njihove heroje. Naročito one koji ne nose plaštove ili vojne uniforme, koji se ne bore oružjem ili poznavanjem strategije i taktike, već koje vodi etika, profesionalna i ljudska. Trebinje i Srđan Aleksić koji je ubijen spašavajući sugrađanina Bošnjaka nekako su probili tu medijsku barijeru, ali sada imamo i jedan drugi, javnosti manje poznat primjer. Naime, novosadski dokumentarist Aleksandar Reljić snimio je film o doktorici Dušanki-Dušici Vujasić, Beograđanki koja je poginula na radnom mjestu, vršeći svoju profesionalnu dužnost u bolnici u Goraždu za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. Reljićev srednjemetražni dokumentarni film „Doktorica“ premijeru je imao na Sarajevo Film Festivalu, u sekciji „Suočavanje s prošlošću“,