"Mogu ja svašta zamisliti, ali ne vidim se kao neangažiranog umjetnika s obzirom da mi je značenje angažiranosti prilično široko. Društveno, političko, ekonomsko, ekološko, psihološko, filozofsko, zdravo seljački i tako dalje. Angažirana umjetnost je pjevati narodne pjesme u specifičnim modernim vremenima, pjevati o svjetskim sukobima, o patnji nedužnih, opjevati žabu u bari koju zbilja rijetko vide ljudske oči, pjevati mjesecu kada ga gledaju samo luđaci …", kaže u razgovoru za Lupigu Martin Ladika uoči dvanaestog festivala Prvi prozak na vrh jezika koji će se ovog tjedna održati u parku ispred zagrebačke Bookse, a Martin Ladika će ga imati čast zatvoriti svojim koncertom u petak navečer. O sebi kaže: „Šumski pjesnik, drumski pjevač, mijene vjesnik, svjedok čuda – lutkar, lutak ..."

„Režim u Srbiji se neprestano od nekoga brani i nekoga pobeđuju. Takav narativ je jedna od osnovnih karakteristika totalitarnih režima – oni ne mogu da opstanu bez neprijatelja. Započeli su uoči ovog mitinga ponovo kampanju da Vojvodina navodno hoće da se otcepi. Odjednom, oni brane i ćirilicu koju niko ne napada. Predsednik SNS-a je juče izjavio da niko neće Srbima zabraniti da koristi ćirilicu i veruje u pravoslavlje. Dakle, oni se neprestano bore protiv nekog zamišljenog neprijatelja. Ako bismo sarkazam doveli do kraja, pozvala bih Društvo psihijatara Srbije da se oglasi. Da se javi neko stručan i objasni o čemu je ovde reč“, kaže u razgovoru za Lupigu Marija Vasić, sociološkinja i suspendovana profesorka novosadske Zmaj Jovine gimnazije. Pre suspendije provela je više od sedam meseci u pritvoru u neljudskim uslovima.

Najmanje tri su izravno apostrofirane Moderne djevojke prošetale eterom jugoslavenskog novog vala između 1980. i 1985. godine. Prva godina, za čitavu priču po mnogočemu ključna, ujedno je ona Titove smrti, to jest početak strmoglavog sunovrata najvažnijeg i najuspješnijeg modernizacijskog projekta na našim prostorima, a u toj petoljetki, dok nije otkucala druga, na muzičkom je planu sve važno po novovalnom pitanju uglavnom bilo već rečeno. Na onom društvenom, uglavila se osamdespeta, poput nekog nesretnog, na lenti vremena začahurenoga čistilišta, točno između simboličkog trijumfa, ali suštinski labuđeg pjeva sarajevske zimske olimpijade i puča Slobodana Miloševića kojim će ukloniti Ivana Stambolića s čela Saveza komunista Srbije, čime će onaj sunovrat zadobiti svoje konačne konture, kako je poznato, krvave.