Draga Željka, Žeki, najdraža! Sjećaš li se kako smo se smijali kad su nam prijatelji prošle godine, dok smo na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu slavili šestu godinu našeg divljeg i burnog poznanstva, u šali govorili kako je u vezi muškarca i žene kritična sedma godina? Sjećaš li se kako smo toga ljetnog dana na stepenicama ispred suda zajedno čitali članak na portalu obitelj.hr pod naslovom “Sedma godina – mit ili statistička istina”? “Tvrdnja o sindromu ‘sedme godišnjice’ nije jasno potvrđena statističkim dokazima”, stajalo je u tekstu, i danas ga isprintanog čuvam kod sebe. “Kvalitetna veza zahtijeva otvorenu komunikaciju, međusobno razumijevanje, poštovanje i prilagodbu promjenama koje život nosi.” Ah, “prilagodba promjenama koje život nosi”. Život, mila, i nije ništa drugo doli jedna dugačka prilagodba promjenama.

"Nije žrtva govoriti istinu, već potreba, jedina ispravna stvar koju građanin-ka može da uradi kada drugi ćute. Uradila bih sve isto. I da sam znala da će epilog svega što sam govorila, radila, svega za šta sam se borila, biti ovaj, ništa ne bih drugačije postupila. Ne bih, jer znam da sam govorila istinu i radila isključivo prema onome što znam da je jedino ispravno", kaže Mila Pajić, studentica Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, djevojka koja je zbog svog aktivizma već godinama na meti brutalnih napada režimskih „medija“, pogotovo otkako su pokrenuti studentski prosvjedi. U ožujku ove godine, zajedno s više svojih kolega, optužena je za rušenje ustavnog poretka te se trenutno nalazi izvan Srbije, u egzilu. Ovo je prvi puta da se javno oglasila u posljednjih sedam mjeseci, nakon što je dio njenih kolega pušten iz pritvora.

Umesto klasičnog holivudskog happy-enda, svedoci smo, dakle, „topljenju osmeha“. Time se implicitno kritikuje melodramska opsednutost potrage za ljubavnom, malograđanskom srećom. Život se tek otvara prema neizvesnosti, kao da nam poručuje kraj filma „Diplomac“ („The Graduate“, 1967) Mikea Nicholsa. Sve društveno prihvatljive maske, koje su do tog trenutka štitile Nicholsove likove od prevelike ranjivosti, lomljivosti i izloženosti Drugom, bivaju strgnute. Kao što biva osporena kratka ljubavna afera sa gospođom Robinson, čiji je lik takođe doveden u nezavidnu poziciju žene koja će biti trajno obeležena žigom nevoljene i ostarele preljubnice. Ljubav ne trijumfuje. Umesto nje, sluti se, trijumfovaće banalnost i iscrpljivost ordinarnih životnih odluka, izmeštenih u publici nedosežnu budućnost.