Ukida se, na TV Nova S, izuzetno popularna političko-satirična emisija „24 minuta sa Zoranom Kesićem“, popularna ne samo u Srbiji, dakako. Glupo je da objašnjavamo kako je ona izgledala, jer su je, ako ne redovno, onda bar povremeno, gledali svi čitaoci ovog teksta. Naravno da ukidanje emisije ima veze sa narednim izborima, i da je posledica aranžmana o kojem smo nešto rekli. Formalni razlog je – emisija je preskupa za ovu medijsku kuću. Tako se stvar vrti i po tabloidima, koji ono baš seire. Otprilike, Kesić je antirežimski profiter. Ništa novo, osim što je ovaj slučaj pokazao koliko je javna scena Srbije, i ona antivučićevska, nezrela i frustrirana. Antivučićevski levičari, recimo, vele da je ukidanje emisije čin pravde pošto je „neoliberal Kesić poginuo od neoliberalizma“. U četvrtak su održani protesti protiv ukidanja ove emisije.

Nisam bio član famoznog "Porfirijevog kružoka", ali nekoliko puta sam ga susreo. Doživio sam ga kao vrlo neposrednog čovjeka, onakvog s kojim nakon par izmijenjenih rečenica prelaziš na „ti“. Kada je postao patrijarh bio sam pomalo sumnjičav, a opet sam smatrao da bi to mogao biti odličan korak kako u smirivanju nacionalizma, tako i u odnosima između Hrvatske i Srbije. No, sumnjao sam da će u Beogradu raditi ono što je radio u Zagrebu. Je li se Porfirije pretvarao u Zagrebu, a u Beogradu pokazao pravo lice? Nemam pojma, ne poznajem ga toliko dobro. Onoliko koliko sam ga poznavao, vjerovao sam mu što priča. I iz ove perspektive nije mi žao zbog tog povjerenja. Žao mi je zbog čovjeka u kojega se pretvorio, jer znam da je potpuno svjestan kako njegovo sadašnje djelovanje određuje generacije i generacije koje dolaze nakon nas.

Elon Musk najbogatiji je čovjek na svijetu – i jedan od najmoćnijih. Njegove kompanije danas imaju ključnu ulogu u svemirskoj industriji, satelitskim komunikacijama, društvenim mrežama i razvoju umjetne inteligencije, dok je sam Musk posljednjih godina izravno zakoračio i u visoku politiku. Upravo tu transformaciju pokušava razložiti Oscarom nagrađivani dokumentarist Alex Gibney u gotovo pa četverosatnom filmu „Musk“, koji je svjetsku premijeru imao jučer na Venecijanskom filmskom festivalu. U filmu se Muskovo djelovanje ne promatra samo kroz prizmu njegova bogatstva, nego kroz mogućnost stvaranja nove vrste političke moći – one koja ne mora nužno ovisiti o izborima, i koju tradicionalne političke institucije više ne mogu učinkovito ograničiti.