„Nakon deset godina, jedno je sigurno: HDZ se nikada, ama baš nikada neće promijeniti. To je stranka koja u svom genetskom kodu nosi kriminal i korupciju. To je stranka lišena bilo kakvih ideala, koja će se zagrnuti zastavom bilo koje boje: danas je to crna, samo da ostane na vlasti i da sustav podmazanih kotača ide naprijed“, kaže u razgovoru za Lupigu gradonačelnica Supetra i saborska zastupnica Ivana Marković koja je u fokus šire javnosti došla nedavno nakon slučaja murala na supetarskoj rivi. Naime, po njenom nalogu mural HOS-a su uklonili komunalci, a Markoviće je potom zasuta prijetnjama i uvredama. „Supetar je grad u kojem ljudi cijene mir, normalan život i konkretna rješenja za svakodnevne probleme, a ne ideološke sukobe i provokacije. Upravo zato vjerujem da će i ova situacija ostati izoliran slučaj, a ne trajni obrazac ponašanja“, objašnjava Marković koja je na čelu Supetra već četvrti uzastopni mandat. 

Nakon što traktorsku prikolicu napune poklonima, desetak ljudi u crvenim odjelima djeda mraza sjedne na svoje male Tomose i krene u akciju. Mjesto radnje je banijsko selo Majur, nedaleko Hrvatske Kostajnice, a vrijeme radnje Božić. „Već sedmu godinu zaredom za vrijeme Božića obilazimo djecu u selima općine Majur i dijela grada Hrvatske Kostajnice i darujemo ih poklonima“, kaže Gabriel Dupić predsjednik udruge Tomos iz Majura. Božić se prečesto svodi na nekontrolirani konzumerizam i jurnjavu po šoping centrima, a „tomosovci“ su prepoznali darivanje kao esenciju Božića, ali su je izmjestili iz uske i privatne sfere obitelji u bitno širu zajednicu. Darivanje se, dakle, ne shvaća samo kao privatni obiteljski ritual, već kao javni čin solidarnosti i sredstvo jačanja veza unutar zajednice. Na kratkom video snimku koji prati ovaj tekst možete vidjeti koliko malo je potrebno da se djeci donese osmijeh na lice.

Iako svjetski portali već godinama iz dana u dan mrče elektronski papir i navlače klikove pišući na temu „što nam Putin sprema”, suština misterije je da zapravo – nema misterije, naročito nakon ruske invazije na Ukrajinu u punom opsegu. Trenutni, ostarjeli Vladimir Putin, čini se, razumije i projicira jedino jezik ogoljene sile, uz mogućnost da nekada možda i nije bilo baš tako. Odnosno, da je nekad igru igrao suptilnije, projicirajući meku moć koja je bila još mekša, dalekosežnija i uspješnija kada se Putin predstavljao kao liberal koji stoji na braniku od totalitarista s maksimalističkim ciljevima i dok je makar fingirao da poštuje postojeće zakone i društveni ugovor. Razlog tome je možda njegovo neposredno okruženje kojim trenutno dominiraju klimoglavci, „siloviki”, mafijaši i bivši „dileri utjecaja” iz njegovog izvornog, peterburškog okruženja, uz ponekog mračnjaka s pozom filozofa.