Slušajući Arsena sjedim nad praznim papirom i “vinom opijen” pokušavam srediti tramuntanu u srcu. Da pokušam još jednom? Što da napišem za još jednu kovertu boje tvoje haljine, kako da te još jednom dovabim na sud, u našu sobu dvadeset devet? Da smislim neku glupu laž o tvom ljubavniku ministru, ili još bolje ministrici ljubavnici, da napišem kako si preko Rothschilda i Vatikanske banke došla do imanja na Lopudu, da izmislim nekakav tvoj posao s kontracepcijskim pilulama, ili tajne doznake iz Opus Dei, ili kakvu zgodnu epizodu s masonima, tvoje davne reportaže za Feral, shoppinge u Dubaiju, plastične operacije u Turskoj ili susrete s patrijarhom Porfirijem u hotelu u Budvi? Zavode me takve lude zamisli, ali ja, Žeki – shvatio sam na koncu – moram dalje.

Stručnjaci kažu, a mi ćemo im vjerovati, da po obimu, znanstveni radovi u kojima se pisca Franza Kafku proučava premašuju sam njegov opus za milijun ili čak više milijuna puta. To ne mora nužno biti čudno, budući da je Kafka umro relativno mlad, uglavnom neostvaren kao pisac i poprilično nepoznat, te da je za sobom ostavio djelo zapravo neveliko obimom, a kojim su dominirala pisma, dnevničke bilješke, ponešto kratkih priča, te relativno malo novela i romana po kojima je kasnije postao poznat. S druge strane, Franza Kafku se zbog njegovog kasnijeg utjecaja na književnost 20. stoljeća, ali i zbog njegovih „predviđanja” daljnjeg tijeka povijesti, intenzivno proučava sve od srednjoškolskog doba nadalje. Za to ponajprije treba zahvaliti njegovom prijatelju i „promoteru” Maxu Brodu ...

Noseći protagonisti iz opusa finskog režisera Akija Kaurismäkija bore se za finansijsku i emotivnu sigurnost i stabilnost, za postojanje koje ih neće svesti na još jedan primer nesuvisle bede i propratnih mizerabilija. Kaurismäki ne prikriva sopstvenu odanost i privrženost likovima izopštenika, pripadnika radničke klase, koja prodaje svoj rad u prekarnim uslovima. Scene i prizore te prekarnosti on varira iz filma u film. Najuspeliji trenuci njegove filmografije su upravo oni u kojima zaranja kameru duboko u način života, svakodnevne rituale i manire ovih prezrenih marginalaca, proletera, nesuđenih revolucionara. Otud i potiče njegova „Proleterska trilogija“, s kraja osamdesetih i početka devedesetih godina prošlog veka, kada biva ustanovljen neoliberalni poredak eksploatacije, u kome još i danas živimo.