Ultranacionalizam? Na to smo već oguglali. Militarizam? Ništa novo. Sve je postrojeno udesno; nema mjesta za sumnju, za protivljenje, za upitnike ili za bilo što manje od bezrezervnog poštovanja i hvale za Izraelske obrambene snage. I to je, uostalom, jedno od obilježja ratnog vremena: Tišina, dok pucamo. U televizijskim i radijskim studijima, kao i na društvenim mrežama, dopušten je samo patriotizam. Ono što je ovaj put drugačije jest razina diskursa – ili, točnije rečeno, njegov zastrašujuće nizak nivo. Nikada prije nije bio ovako isprazan, banalan i zaglupljujući. Salve ispiranja mozga kakve ovdje dosad nisu viđene. Tako to biva kada dvije i pol godine nemamo pravo novinarstvo, kada nemamo čak ni minimalno izvještavanje o ratu u Gazi. Pokušajte pronaći makar jedan glas razuma.

"Zajednički neprijatelj protiv kojeg zbijamo redove jest kapitalizam, fašizam, imperijalizam i patrijarhat, a feministička i antifašistička borba to prepoznaju i umreženo djeluju! Ljudima je dosta ustašizacije društva, dosta im je malih plaća, nasilja, prijetnji, oduzimanja bazičnih ljudskih prava i dostojanstva", poručuju u razgovoru za Lupigu aktivistice iz fAKTIV-a uoči današnjeg Noćnog marša, najvećeg prosvjeda za ženska prava u Hrvatskoj koji se u Zagrebu održava na Osmi mart. Ovogodišnje, jubilarno deseto izdanje marša, održava se pod parolom „Žene – kičma otpora“ i započet će ispred Hrvatskog narodnog kazališta u 18 sati. Iz fAKTIV-a šalju poziv i jasnu poruku: „Marširajmo: za radnice, za besplatan i dostupan pobačaj, za sigurne ulice i domove, za solidarnost. Živio feminizam! Živio 8. mart!“

Ako budemo imali dovoljno sreće da nas ne pregazi tramvaj, ne pogodi zalutali metak ili nam na glavu ne padne radio koji je komšija u naletu besa bacio kroz prozor četvrtog sprata, moguće je da nas čeka scenario sličan onom sa kojim se bore junaci ovog filma. Osim, naravno, ako nam starost toliko ne progleda kroz prste da sa ovog sveta odemo spokojni, upadajući u onaj mali procenat ljudi koji kraj ne dočekuju u borbi, već u čistom miru. Gaspar Noé u svom filmu „Vortex“ snima najstrašniji proces na svetu – trenutak kada se mozak raspada pre nego što srce stane. Noé ovde operiše u domenu ogoljenog hiperrealizma, što nije došlo slučajno. Film je nastao kao reakcija na izliv krvi u mozak koji je režiser preživeo, ali i kao direktno suočavanje sa smrću njegove majke, koja mu je izdahnula na rukama nakon duge borbe sa Alzheimerovom bolesti.