Od kad sam svjesna društva u kojem živim, taoci smo parazitiranja na mrtvoj Jugoslaviji i traumi rata koji je završio prije trideset godina. Ljutnja koja me gonila na reakcije i akcije, pretvorila se u čistu tugu. Nataložilo se, iscrpljena sam. I mislim da je sasvim u redu i to reći, to priznati i o tome govoriti. Posvetila sam život ranjivim skupinama društva u kojem živim, odlučila raditi za dobrobit tog društva jer vjerujem da nismo tu za „u se, na se i poda se“, već jedni za druge. Da nam je društvo snažno koliko i najslabija karika. Učiš, radiš, trudiš se, kritiziraš nefunkcionalne točke sustava i nesuvisle politike nudeći pritom konkretna rješenja za ozbiljne društvene probleme, za poboljšanje sustava, za sigurnije društvo. Tražiš da se trauma liječi, a ne perpetuira. I što si? Izdajnica, mrziteljica svega hrvatskog, jugokomunistička drolja, strana plaćenica?

Za posjetitelje vrijede sljedeća pravila: ne smije se dirati krampusa za rogove, zadirkivati ga, ili preskakivati ogradu. Krampusa se svakako valja čuvati! Na povorci koju je ekipa Lupige snimala okupilo ih se čak 500. A kako izgleda Krampuslaufen? Krcatim noćnim ulicama obasjanim vatrometom i plamenom baklji paradiraju krampusi s "kozjim nogama", dugom kosom, kandžastim rukama i dugim rogovima. U teškim krznenim kostimima, uz zaglušujuće zveckanje zvona, mašu uokolo šibama za kažnjavanje. Njihove maske izrađene su s tolikom preciznošću i detaljnošću da kod nekoga mogu, kako se to već kaže, tjerati strah u kosti. Pomalo psihodelično iskustvo iz najsjevernije hrvatske općine koje priziva vizije iz noćnih mora, ali uz puno veselja, zabave i dobrih vibracija. 

Retki su filmovi koji uspevaju da uhvate ritam otkucaja srca prirode i čoveka istovremeno, ali američki reditelj Clint Bentley upravo je to postigao. Njegov novi film, „Train Dreams“, snimljen prema nagrađivanoj noveli Denisa Johnsona, predstavlja impresivnu, dirljivu dramu koja se ne stidi svojih uzora. Bentley ovde nastupa kao duhovni naslednik Terrencea Malicka, prizivajući onaj čuveni vizionarski stil iz „Days of Heaven“, ali bez gubljenja u preteranoj simbolici koja bi opteretila samu priču. Ovo je čist poetski naturalizam – vizuelna rapsodija koja nas podseća na moć kinematografije da od običnog, surovog života napravi uzvišenu poeziju. Radnja nas vodi na pacifički severozapad Amerike, prateći skoro osam decenija života Roberta Grainiera kojeg igra Joel Edgerton.